NACIONALNI PLAN ZAMJENE HRVATSKE KUNE EUROM
Hrvatska od 1.siječnja 2023. napušta nacionalnu valutu Kunu i prelazi na zajedničku Europsku valutu Euro. Taj proces je kruna vrlo složenog ekonomsko političkog procesa u kojem su morali biti zadovoljeni brojnih makroekonomski zahtijevi koji su stavljeni pred hrvatsku nacionalnu ekonomiju radi usklađenja sa fiskalnim i financijskim uvjetima Europske komisije i Europske centralne banke. O dobrobitima i izazovima koje za nacionalno gospodarstvo i politiku donosi uvođenje Eura postoje brojne stručne ekonomske analize o kojima se možete informirati na stranicama vlade RH te stranicama HNB-a. Ove analize opisuju trenutno stanje Hrvatskog gospodarstva i utjecaj koji će uvođenje Eura unijeti na gospodarsko tržište, te promjene koje će se desiti u svakodnevnom životu građana Hrvatske. U skladu sa time jedan od dokumenata Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske Narodne banke iz prosinca 2020. donosi Nacionalni plan zamjene hrvatske Kune Eurom koji definira dinamiku zahtjevnog procesa elektronske i fizičke zamjene Kune za Euro, gdje će se Eurom prvo opskrbiti Banke i financijske institucije, koje će potom distribirati Euro gospodarstvu i građanstvo. Jedan od aspekata ovog procesa je i sigurnost ispravnosti novčanica koje će se naći u opticaju, tu se ne misli na emisiju novčanica koje će se distribuirati preko ovlaštenih novčarskih institucija koje će provoditi konverziju domaće valute, već na nekontrolirani priliv krivotvorenog novca iz kriminalnih krugova koji bi htjeli iskoristiti priliku još neiskusnog tržišta za ostvarivanje nezakonite dobiti i pranja novca. Dosadašnje hrvatsko tržište sa nacionalnom valutom Kunom bilo je relativno zaštićeno od interesa skupina koje se bave krivotvorenjem novčanica, najviše zbog malog tržišta sa manjom ekonomskom dobiti i velikim rizikom. Dolaskom Eura stvari se drastično mijenjaju hrvatsko tržište novca gubi barijeru nacionalne valute i postaje otvorena emisiji Eura iz Euro zone, sa svim svojim dobrim i lošim stranama. Jedan od potencijalno velikih problema kojem će domaći poslovni subjekti biti izloženi je rizik od krivotvorenih novčanica u gotovinskom prometu na malo, ako se na pripreme na vrijeme.
Dosadašnja praksa poslovnih subjekata unutar Euro zone je da na mjestima gdje se radi sa gotovinskim plaćanjem nužno koriste tehnologije detektora novčanica, jer se na tržištu Euro zone nalazi u opticaju određeni postotak krivotvorenih Eura.
Borba protiv krivotvorina stalan je posao kojega provodi Europska centralna banka, sve izdane novčanice opremljene su brojnim najmodernijim sigurnosnim elementima koji onemogućuju kvalitetno krivotvorenje, a uz razvoj zaštite uvode se i nove serije novčanica. Tako je od 2013. počelo uvođenje nove serije novčanica Europa što je završeno 2019., stavljanjem u promet apoena od 100 i 200 Eura, čime je dodatno povećano povjerenje u Euro kao sigurnu valutu.
Usprkos tome tijekom 2021. Centralna europska banka je sa tržišta uspjela ukloniti 347.000 krivotvorenih novčanica Eura što je do sada na godišnjoj razini najmanja količina krivotvorina. Od apoena koji se zaplijenjeni dvije trećine sačinjavale novčanice od 20 i 50 Eura koje se najviše koriste u maloprodaji i svakodnevnom životu.
POSTOTAK KRIVOTVORENIH DENOMINACIJA U 2021
| Denominacija | Postotak |
|---|---|
| €5 | 2.4% |
| €10 | 15.7% |
| €20 | 32.1% |
| €50 | 33.8% |
| €100 | 9.5% |
| €200 | 5.5% |
| €500 | 1.0% |
Podatak (https://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2022/html/ecb.pr220128~d65c3326c2.en.html)
Manja emisija krivotvorenih novčanica Eura u 2021 rezultat je sigurnosnih aktivnosti kroz emisiju novih novčanica, te brojnom upotrebom sigurnosnih strojeva koji provjeravaju zaprimljene novčanice u sustav na mjestima gdje se vrši gotovinsko plaćanje.
Euro vrlo je sigurna valuta i mogućnost da naiđete na krivotvorenu novčanicu je relativno mala, neovisno o tome potreban je stalni oprez, edukacija i konstantan monitoring novca u opticaju svih subjekata u platnom prometu radi suzbijanja krivotvorina. Iako je krivotvorenje nedvojbeno kriminalna aktivnost koja se krivično goni, trošak prevare ostaje na pojedincu bez mogućnosti da se lako naplati od počinitelja, da ne govorimo o brojnim neugodnostima dokazivanja vlastite neumiješanosti u proces.
